Bajke

Ivica i Marica (Jacob i Wilhelm Grimm)

Bio jednom jedan drvosječa koji je sa ženom i dvoje djece živio u maloj kolibi na kraju velike šume. Bili su jako siromašni. Često ni kruha nisu dovoljno imali. A žena je bila maćeha djeci – dječaku i djevojčici. Dječak se zvao Ivica, a djevojčica Marica. Zemljom je vladala glad. Nesretni drvosječa jedva je prehranjivao svoju obitelj...

Mačak u čizmama (Jacob i Wilhelm Grimm)

Imao neki mlinar tri sina, mlin, magarca i mačka. Sinovi su mljeli, magarac donosio žito i odnosio brašno, a mačak hvatao miševe. Kad je mlinar umro, sinovi podijeliše nasljedstvo: najstariji dobi mlin, srednji magarca, a najmlađi mačka...

Trnoružica (Jacob i Wilhelm Grimm)

Živjeli nekad davno car i carica koji su govorili svakog dana: – Ah, kad bismo imali dijete! A nikako ga nisu mogli dobiti. Ali, jedanput, kad se kraljica kupala, izmili neka žaba iz vode i reče joj: – Tvoja želja će se ispuniti. Prije nego prođe godina dana, doni jet ćeš kćer na svijet...

Pepeljuga (Jacob i Wilhelm Grimm)

... Dogodi se da kralj te zemlje priredi svečanost koja je trebala trajati tri dana i na koju je pozvao sve lijepe djevojke iz kraljevstva kako bi njegov sin sebi odabrao nevjestu. Kad su dvije polusestre čule da će i one biti pozvane, silno se obradovaše, pozvaše Pepeljugu i rekoše joj: – Očešljaj nas, očisti cipele i pričvrsti kopče, ići ćemo na svečanost u kraljeve dvore...

Snjeguljica i sedam patuljaka (Jacob i Wilhelm Grimm)

Bilo je to jednom davno usred zime. S neba su pahuljice lepršale kao paperje. Jedna kraljica je vezla kraj otvorenog prozora.Pa kako je vezući pogledala u daljinu, ubode se iglom u prst i u snijeg padoše tri kapi krvi. Kako je crvenilo tako lijepo izgledalo u bijelome snijegu, ona pomisli: "Kad bih imala dijete, bijelo kao snijeg, rumeno kao krv i crne kose kao ebanovina."

Ružno pače (Hans Christian Andersen)

Na sunčanoj poljani nalazio se stari zamak opasan dubokim jezerima. Od njegovih zidina pa sve do jezera naraslo je tako bujno i visoko vodenbilje i šaš da se iz njih ni dječak ne bi vidio. U tom gustom čestaru, u svom gnijezdu sjedila je jedna patka. Njoj je već dosadilo da sjedi tako dugo, jer joj nitko nije dolazio – sve ostale patke su više voljele plivati po jezerima nego sjediti pod raslinjem i s njom trabunjati. Najzad se u jajima začulo kljuvanje i tanko "piju-piju", oživjela su žumanca, ljuske su počele pucati i iz njih su pačići počeli provirivati svoje glavice.

Palčić (Jacob i Wilhelm Grimm)

Bio jednom jedan siromašan seljak. Sjedio je svake večeri kraj ognjišta i održavao vatru, a žena prela. Tada bi seljak govorio: – Kako je žalosno što nemamo djece. Kod nas je tako tiho, a u drugim kućama bučno i veselo. – Da – govorila je žena i uzdisala – kad bismo imali makar jedno, pa da je kao palac, ja bih bila zadovoljna.

Tri praščića (Jacob i Wilhelm Grimm)

Nekada davno, na rubu jasenove šume, u toru pokraj svoje majke, rasla su tri praščića. Kad su narasli, došlo je vrijeme da se osamostale i sagrade vlastiti dom. Kako su bili jako vezani jedan za drugoga, odlučiše sagraditi svoje nove kuće jednu pokraj druge. Tako će biti blizu jedan drugome i međusobno si pomagati. Iako su bili braća, praščići su se razlikovali...

Vuk i sedam kozlića (Jacob i Wilhelm Grimm)

Bijaše jednom jedna koza pa imala sedam mladih kozlića koje je voljela kao što svaka majka voli svoju djecu. Jednog dana pođe ona u šumu po hranu pa pozva svih sedam kozlića i reče im: – Draga djeco, ja idem u šumu, a vi se dobro čuvajte vuka, jer ako uđe, pojest će vas od glave do pete. Taj zlikovac se često pretvara, ali vi ćete ga odmah prepoznati po hrapavom glasu i crnim šapama...

Carevo novo ruho (Hans Christian Andersen)

Prije mnogo, mnogo godina živio jedan car koji je iznad svega volio novu odjeću. Sav svoj novac on je trošio na to da se što ljepše obuče. On se nije brinuo za svoje vojnike, nije mario za kazalište, a niti za šetnju kroz šumu, ukoliko mu ne bi bilo stalo pokazati neku svoju novu odjeću. On je u toku dana, svakog sata mijenjao odjeću. I kao što se za vladara obično kaže da se nalazi u vijećnici, tako se za njega govorilo: „Car je u svojoj garderobi."...

Kraljevna na zrnu graška (Hans Christian Andersen)

Bio jednom kraljević koji se želio oženiti kraljevnom, ali pravom pravcatom. Samo, kako će znati koja je zaista prava? Naredi svojim slugama da mu u jedan veliki kovčeg spakiraju najljepšu odjeću i obuću. Spakirali sluge svilene košulje, zlaćane prsluke, predivne šešire, lake čizmice i druge stvari potrebne za dug put. Roditelji mu poželješe sreću, nadajući se brzom povratku. Princ u zlatnim kočijama krene na dug i neizvjestan put...

Mala sirena (Hans Christian Andersen)

Jednom davno, duboko pod morem u čudesnom kraljevstvu živio je poseban narod. Morskim svijetom vladao je plemeniti kralj i imao šest krasnih kćeri, morskih vila – sirena. Ponekad bi sirene doplivale na morsku površinu da vide neobična stvorenja što su živjela na kopnu. Jedina koja im se ne bi pridružila bila je najmlađa sirena, još premlada da ode do površine...